SOCIAL

LongPlay na Facebook-uLongPlay na YouTube-uLongPlay na Twitter-uLongPlay na Instagram-u

IZVOĐAČI

Pips,Chips&Videoclips

 

Pips, Chips & Videoclips jedinstvena su pojava na hrvatskoj muzičkoj sceni; istovremeno stilski raznovrsni, tematski provokativni i vizuelno atraktivni - pravi su primer modernog pop sastava. Velika karijera ovog benda mogla se naslutiti već po prvom pojavljivanju u javnosti, 1992., kada je njihov singl, navijačka himna "Dinamo ja volim" (nastala na tragu tradicionalne "You'll Never Walk Alone"), srušio sve rekorde slušanosti i postao neprikosnoveni hit godine. Reč je o pesmi koju kritičari s pravom nazivaju hrvatskom verzijom glasovite "Anarchy In the UK" Sex Pistolsa, o autentičnoj urbanoj himni čiji buntovnički karakter podgrejava dugogodišnja borba navijača "Dinama", Bad Blue Boysa, da svom klubu vrate staro ime. Vredi spomenuti i to da "Dinamo ja volim" u prvih nekoliko godina svog postojanja ni jednom nije emitovan na državnim TV i radio programima.
Veliki uspjeh debitantskog singla bio je u prvim godinama karijere Pipsima više teret nego blagoslov. Diskografska industrija u ratnim uvetima nije imala ni snage ni mogućnosti materijalizovati ogromnu popularnost jedne pesme nepoznatog benda, a prećutni bojkot državnih medija i stalni politički presing onemogućavao je širu koncertnu aktivnost. Ipak, prvi je album "Shimpoo Pimpoo", izdan krajem 1993. ostavio dobar zalog za budućnost. Stilski krajnje raznovrstan materijal, u rasponu od kabaretskog popa do žestokog panka, iznenadio je i zbunio mnoge; trebalo je vremena da se publika navikne na eklektičan autorski stil benda, karakterističan većini kvalitetne pop muzike devedesetih. Širok raspon uticaja Pips, Chips & Videoclips nikada nisu skrivali, i ta je karakteristika, uz specifičnu Ripperovu poetiku, do danas ključna u prepoznavanju vrednosti benda. Iz početne faze vredi zabeležiti i nastup iz rujna 1993. kada su Pipsi, na izričit zahtev legende hrvatske estrade Miše Kovača, nastupili kao njegova predgrupa na huminatarnom koncertu pred 40.000 ljudi na splitskom "Poljudu".

Sledeće dve godine obeležila je bogata pozorišna aktivnost benda; 1994. je Satiričko kazalište "Kerempuh" iskoristilo dobar deo materijala sa "Shimpoo Pimpoo" kao muzičku podlogu hit-predstave "Dobro došli u plavi pakao" Borivoja Radakovića, dok godinu dana kasnije Pipsi rade soundtrack za rok-dramu "Mafija!" u Zagrebačkom kazalištu mladih. Takva se sprega popa i teatra u oba slučaja pokazala vrlo uspešnom, donevši i glumcima i bendu širi krug publike. U decembru 1995. Pips, Chips & Videoclips objavljuju drugi album "Dernjavu", posebno zrelo i kvalitetno ostvarenje, kojim bend osvaja i dotad mu nedostupne delove Hrvatske, te započinje proboj na susedna tržišta Slovenije i Bosne i Hercegovine. Ova produkcijski i autorski superiorna ploča lakoćom osvaja hrvatsku verziju "Grammya", diskografsku nagradu "Porin" za najbolji alternativni album 1996. Trijumfalni koncertni nastupi tokom proleća i leta 1996. označuju definitivni dolazak Pipsa na sam vrh hrvatske rok hijerarhije. U septembru 1996. grupa postaje glavni promoter proizvoda nizozemske tvrtke "Duyvis" na hrvatskom tržištu.
"Dernjava" je Pipsima postavila visoke standarde za sledeći projekt, i taj je izazov spremno dočekan. "Fred Astaire", sniman u proleće 1997. na obroncima Učke, a miksovan tog leta u Ljubljani, dočekan je u hrvatskoj javnosti kao apsolutni kreativni trijumf benda, s jednakim oduševljenjem publike i probirljivih kritičara. Moderna produkcija, agresivna svirka, čist jezik ulice i nesumnjivo najveća politička angažovanost zabeležena na hrvatskoj sceni do sada bili su razlog podizanju velike medijske prašine. Izlazak albuma u oktobru '97. pratila je i prva autorizovana biografija jednog hrvatskog rok benda, knjiga "Dugi vikend u zemlji čudesa". Zvaničnu koncertnu promociju "Astairea" u zagrebačkom pozorištu "Gavella" mediji su proglasili najboljom "živom" predstavom benda u karijeri i jednim od najupečatljivijih rok događaja u Hrvatskoj uopšte. Treća ploča Pips, Chips & Videoclips gotovo je u svim anketama na kraju 1997. osvojila prvo mesto, a ukus publike potvrdila je i prava žetva nagrada 1998.; četiri novinarske rok nagrade "Crni mačak" (za rok album, spot "Sex u školi", pesmu "Sex u školi" i vokalnu saradnju s Darkom Rundekom u "Plači"), potvrdila su i dva "Porina", onaj najprestižniji - za album godine i za najbolju vokalnu saradnju. Potpuni trijumf "Freda Astairea" spektakularno je proslavljen u proleće '98., na solo koncertu pred 3.000 ljudi u zagrebačkom Domu sportova. Pipsi su, uz pet izuzetno uspešnih spotova, svoju ulogu u vizuelnim medijima te godine zaokružili pojavljivanjem na soundtracku cenjenog filma Gorana Rušinovića "Mondo bobo", s pjesmom "Mrtav čovjek".

Pips, Chips & Videoclips svojom karijerom pokazuju kako je moguće izdići se iznad uskih okvira sredine u kojoj su nastali i stvarati muziku i "predstavu" oko nje na svetskoj razini. Reč je o bendu koji profesionalnost uzima kao svoj "modus operandi", uvek spremnom ispuniti očekivanja publike, bez obzira na okolnosti. Te im je godine i sama publika zahvalila na takvom pristupu, dodelivši im "Crnog mačka" za najbolju live-izvedbu. U novembru 1999. izlazi i njihov četvrti album "Bog", kruna njihovog dosadašnjeg rada i pravi pozdrav odlazećem milenijumu. Sniman, miksan i masterizovan u jednom od najboljih evropskih studija "Tivoli" u Ljubljani, "Bog" je jedan od najvažnijih hrvatskih albuma desetleća koji s lakoćom osvaja dva "Porina" (najbolji rok album i najbolje likovno oblikovanje) i četiri "Crna mačka" (najbolji rok album, najbolji rok izvođač, najbolja produkcija i likovno oblikovanje). Sledi i glasovita turneja "Fenomenalan dan" po pozorištima u osam najvećih hrvatskih gradova.

U 2000. bend je u medijima prisutan uglavnom zahvaljujući glasinama o raspadu, zbog odlaska dvojice njegovih članova, Kralje i Tiće. No, već u decembru glasine su posve demantovane, kada na nastavku turneje "Fenomenalan dan" gitarist Nikola Radman, poznat po radu s Urbanom, ulazi u bend kao njegov novi punopravni član, a Pipsi najavljuju i snimanje novog albuma "Drveće i rijeke". Turneja "Fenomenalan dan" zaključena je u leto 2001, svirkama po hrvatskoj obali, a pre toga, zapaženi su i nastupi Pipsa u Ljubljani, Sarajevu i Skoplju (festival "Skopje gori").

2002. godine iz benda odlazi bubnjar Šparka, pa bend danas ima još jednog novog člana - Tina Ostreša. U međuvremenu, Pipsi se okreću i Internetu kao savršenom mediju za komunikaciju s obožavaocima i nove eksperimente - www.pipschipsvideoclips.com, rad izvrsnog mladog Web dizajnera Tomislava Turkovića, bio je središnjim mestom zbivanja mnogih projekta, pionirskih za hrvatsku pop scenu. U saradnji s hrvatskim Internet provajderom Iskonom, organizovan je živi prenos stvaranja novih pesama putem Web kamere smeštene u prostoriju za vežbanje benda, a organizovano je i nekoliko četova, tokom kojih je Ripper bio domaćin mnogim istaknutim ličnostima hrvatske pop-kulturne scene (Mario Kovač, Let 3, El Bahattee, Mance, Robert Knjaz, Zoran Ferić i Bolesna braća). Preko sajta benda organizovan je i natečaj za remiks pesme "Motorcycle Boy" (uz "Dan, Mrak" i "Narko", treći CD singl "skinut" s albuma "Bog"), te natečaj za dizajn omota nadolazećeg albuma "Drveće i rijeke". 2003. godine, po završetku snimanja albuma "Drveće i rijeke", u bend su umesto Nikole Radmana regrutovani gitaristi Ivan Božanić, Deny Kožić i Krunoslav Tomašinec, te Zdeslav Klarić na klavijaturama. Prava pravcata seoba naroda, zar ne?! U aprilu iste godine pod etiketom "Menart" izlazi peti studijski album grupe - "Drveće i rijeke". Producenti su Jura Ferina i Pavle Miholjević, a miksovan je u "Tarbox Road Studios" u SAD-u kod Davea Fridmanna (Flaming Lips, Mercury rev, Mogwai...). Mesec dana kasnije aterira i specijalno izdanje albuma, s bonus DVD-om na kojem su najbolji spotovi grupe i dokumentarni film s miksa u Tarboxu - "U šumi kod Dave-a". Album pobire respektabilne recenzije u renomiranim svetskim glazbenim časopisima ("Mojo", "The Face",...). Novopridošla ekipica definitivno je i bezbolno deflorirana rasprodanim koncertom u zagrebačkom KSET-u, a potom slede nastupi na nekoliko festivala u regiji (mariborski Lent, novosadski Exit, Zagreb Open Air...) i nekolicina samostalnih nastupa po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH.

2004. bend je koncertno prilično marljiv. Izdvajaju se sjajan koncert u zagrebačkom pozorištu "Gavella", te zapaženi nastupi u Londonu (klub "Spitz") i Dublinu ("South Dublin Festival"). Umesto odjednom/iznenada/samovoljno penzionisanih Denyja i Tina stiže dugo priželjkivana akvizicija u vidu Dinka Tomaša Brazzodura, Božanićevog starog ratnog druga još od pionirskih dana. Tinjaru nakratko menja Mario Tarle, a potom još i kraće (oooh, zar je I to moguće?!) Ivan Krznarić Vus. Bilo bi ovo naporno pohvatati i pratiti i starom dobrom Homeru, a kamoli Pips nejačadi. Zato se u to vreme prilikom svakog zajedničkog putovanja uvodi obavezno prebrojavanje članova, te njihova identifikacija.
U decembru 2004. bend gostuje u emisiji "Izštekani" na slovenačkom radiju "Val 202", gde nastaje materijal za akustični live album "Dokument - Izštekani session 17.12.2004.", koji u ušne sklopove naroda i narodnosti penetrira potkraj 2005. ("Menart"). Tonski je snimatelj na albumu Daniel “bomba i vrh” Biffel, a prvi puta se u ulozi producenta pojavljuje Ivan Božanić. Početkom 2005. stiže i Ivan Levačić, legendarnog Levačića sin, s izrazito nabusitom i nimalo naivnom spikom (“ja ovdje mislim ostati I mene nećete izbaciti tako lako”), pa se nakon te pometnje inače nepomućenog mira u kozmosu konačno kristalizuje današnja posada koju uz vodeći autorski dvojac Ivaniš-Božanić čine Borščak, Šinec, Zde, Brazzoduro i Levačić. I tada, nakon svega, desilo se što se desiti moralo! Bend, zaista ničim izazvan, odlazi na kraću turneju po Nemačkoj, tripčinu nakon koje više ništa neće biti kao pre.
Između negde i nigde, na koznakojem kilometru autobahna za bolju budućnost, Levijev se pogled zaleđuje na putokazu za pitoreskno mestašce Pfaffenstein. Vascelog kombija putnici, obasjani saznanjem da i takvo što postoji, u trenu padaju u trans; kroz katarzu saznaju sve što čeljad može saznati o sebi, svojoj svrsi, a bogme i ponešto o prapočecima Svemira. Fafenštajn se jednoglasno proglašava Mitskim mestom, a dotad izgubljeni sisari metamorfoziraju u Astronaute - prelepe, prehrabre i prepametne spasioce Kozmosa. Tako nastaju začeci i zameci misije "Fafenštajn", najmisterioznije i najdubioznije u povesti svemira.
2005. i 2006. PC&VC Astronauti šibaju širom Fafenštajna; Hrvatska, Slovenija, BiH ("Sarajevo Film Festival"), Makedonija, a ponovno sviraju i u londonskom klubu "Spitz". Krajem 2006. naši misionari započinju saradnju s HUHIV-om ("Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a") u sklopu koje održavaju humanitarno-edukacijske koncerte, te usput promovišu ideje Predsjednika Svemira (za kojeg se u međuvremenu uspostavlja da je astronautski nalogodavac) i sveuokolo pomažu ubogoj Astronautiji.

Godina je 2007. Astronauti i službeno dolaze! Sondiranje terena počelo je u februaru fantastičnim i frenetičnim rasprodanim koncertom u zagrebačkom klubu "Boogaloo" pred 1.500 posetilaca. Daddy, Kardinal, Droid, Šinec, Lopez, Floyd i Brko zagrebačkoj su publici predstavili nekolicinu budućih intergalaktičkih himni, koje u jesen 2007. izlaze u obliku šestog studijskog albuma grupe pod nazivom "Pjesme za gladijatore". Pred finalno sletanje u istraživačku je misiju putem "Večernjeg lista" poslano 150.000 sondi u obliku multimedijalnog diska "Teroristi plaču", koji uz istoimeni najavni singl i spot Radovana Jovanova Gonza nudi i nekoliko live videosnimaka iz "Boogaloo"-a. Album su producirali Ivan Božanić i producentski dvojac iz “Svadbasa” Jura Ferina i Pavle Miholjević. Put ih je na koncu ponovo odveo u Cassadagu, NY, gdje je Grammyjem nagrađeni Dave Fridmann dao završni touch u miksu i dodatnoj produkciji. “Pjesme za gladijatore”, ekskluzivno i po prvi puta na ovim meridijanima i paralelama (a pre oficijelnog “Menartovog” cd pakovanja) izlaze na mobilnima, u okviru - pokazaće se - vrlo uspešne saradnje s T-mobileom. Plasman albuma na telefončiće, priznamo li si da je svetska diskografija u nepopravljivim govnima, doima se zaista kuražnim i vizionarskim potezom.

Sledi 2010. u regionu jedinstveni diskografski projekat - USB stik u obliku rakete koji u mp3 formatu sadržava sve njihove albume. "Naravno CD je mrtav, to je notorna činjenica godinama. Gotova je globalno i diskografija. Meni je stvarno zgodno, u situaciji da me netko pita što sam radio 18 godina, pokazati mu sedamcentimetarskuraketicu i reći 'evo, tu ti je sve što sam u životu napravio'", kaže pevač Dubravko ivaniš. Konačno, Pips u martu 2011. drže dva intimistička koncerta pred odabranim prijateljima i fanovima u Zagrebačkom plesnom centru, sa kojih se najpre pojavljuje u oktobru izbor od deset pesama na CD-u "Poštar zvoni 2x2", što je bila samo najava u novembru izašlog spektakularnog audio-vizuelnog živog DVD-ija "2x2".

 

KONCERTI

Kulturno leto na Paliluli 2017

Kulturno leto na Paliluli 2017
 
20.8. Legende
 
30.8. Galija i Đorđe David
 

 
 
 
 

Todo Mundo

24.08. Viktória Havay and Fakutya 
 
25.08. Lelo Nika sa Aleksandrom Krčmar Ćulibrk i Bogdanom Rankovićem
 
26.08. Nenad Vasilić Trio 
 
28.08. Vlatko Stefanovski 

INFO

IZDVAJAMO